Posljednji Ispit
Upravo sam danas polagao zadnji ispit, ostalo mi je samo da branim diplomski i postaću pravi inžinijer. Zaista mi je ovaj fakultet puno trajao, dvije godine u BiH, i pet godina ovamo, vrijeme za koji su mnogi moji prijatelji postali magistar, čak neki od njih završili doktorat i trenutno predaju u našim fakultetima. Nažalost kada sam prebacio ovdje da nastavim, za koji sam bio primoran, nisu mi priznali predmete koje sam tamo polagao. To je sve značilo da sam sve ispočetka počeo. Al' meni, pogotovo nakon svih tih događaja koje sam imao, mora se smatrati kao veliki uspjeh. Još uvijek nisam odlučio da nastavim dalje, jer ovom diplomom zaista ne mogu baš najbolje raditi, nego treba mi više stepena. Ali takošer drago mi je da sam makar koračao još jedan korak u svome životu iako još uvijek postoji više koraka.
Prije par dana našao sam priliku da malo gledam Bosanske filmove. Jedan moj prijatelj -Bosanac- ko živi u Iranu je meni donio međutim sve do sada nisam uspio ih gledati. Nafaka, Dobro uštimani mrtavci, Go west i Teško je biti fin su bili filmovi koje sam gledao. možda nisu baš najnovi filmovi al eto. bilo je dobra prilika da se malo podsječam neke izrazove i upoće onaj ambijent u kome sam živio skoro 4 godine. Ne želim sad u ovom postu pisati u tome da li su ti filmovi su dobri ili loši samo malo se vratiti u BiH iako je to virtulana. 
Sutra je po našem kalendaru 13 dan nove godine. Prema tradiciji ljudi izađu iz kuće da ne bi nesreće ih uhvatilo. Ovo iako nije tačno i nije logično ali kroz vrijeme postao kao običaj u Iranu. Izađu ljudi gdje god mogu. Ovaj dan u našem kalendaru je obiljezen kao dan prirode i ne radi se u tome. Za vrijeme kada sam bio u BiH izašli smo i mi sa svojim Iranskim prijateljima i to najviše u Sedrenik plus roštilja koji je najbitni dio ovog izleta... 
U iranu se nova godina oblježi početkom prolječa. Ovaj kalendar koji mi koristimo (koji se razlikuje od Hidžretskog kalendara) ima svoje korake u staroj Perziji. Ne bi ja puno pisao o tome jer sve potrebne podatke se može naći u ovoj strani korističi sljedećeg linka:
Nema dugo vremena kako sam i ja -kao i mnoge raje- postao član facebooka. otkada su u Iranu izblokirati Orkut pa sve do sada nisam bio u takvim društvama. Pronaći stare raje je uvijek interesantno. Iako nemam puno vremena da provedem na netu ali čak za ovaj kratko vrijeme sam uspio pronaći 57 prijatela od kojih su i veliki broj moji prijatelja iz Bosne i Hercegovine. Meni što nisam više među njima (i vjerovatno neću ni biti kao i stare dane) velika je i dobra prilika da ne gubim vezu sa njima, jer kako mi Perzijanci kažemo: Zaboravit će se ako se ne vidja! 
Deseti dan mjeseca Muharema se -kao što znate- zove Ašura. ovaj dan se oblježava u Iranu i nekim drugim Islamskim zemljama kao dan ubijanje Hazreti Imam Husejn unuk Poslanika i treči Imam po šijatskom mezhebu u regionu Kerbela koji se nalazi u Iraku. Imam Husejna su ubili pripadnici Jazidovog armije. Ja lično vjerujem da takvom činjenicom Imam Husejn je nam pokazao da nikada ne smijemo predati nepravdu čak ako mu cijena bude dati svoj život. 
Ne mogu shvatiti zašto su jesenska veča toliko tužni, pogotovo kada je petak. (kako znate u Iranu je petak ne radni dan.) možda zato što ljudi ne izađu puno, možda zato što su večina prodavnice zatvorene, ili možda zvuk vrana se čuje svugdje. kako je to smiješno, petak i subota su bili moji favoriti, a sada su postali najdosadnji dani tokom sedmice. imam puno dobre sjecanje od petak dok sam bio u Sarajevu pogotovo poslje Džume namaza u Ferhadije i u kafičima oko Begove Džamije; Kolobara Han i Murića han. 
Danas sam imao interviju sa jednom igračem koji je došao prije mjesec dana iz Hrvatske u Iranu. Pričali smo o svemu pomalo a kada sam njega pitao kako osječaš u Iranu kaže da ima dosta razlika između dvije zemlje iako nije imao puno vremena da izađe. Prvo što su iranci muslimani a oni Hrvati, katolici. A ja odmah pitao da li je do sada imao neki problem što živi među muslimana. Odgovor je bio naravno Ne. sve kontam zašto sam uopće stavljao takvo pitanje. Zašto i ja kao muslima zamislio da će možda on imati problem dok znam i siguran sam da mi muslimani više poštujemo druge vijere pa također poštujemo ljudi kao ljudi nego oni s drugih vjera. Ovo što neki ljudi nažalost nose title Musliman -Oni plaćeni muslimani kako moj veliki prijatelj Alija efendija kaže- naravno ne znaći da mi muslimani mrzimo ljudi. Vjerujem da samo sa svojim djelovima prema njih možemo im pokazati da smo najbolji.
Ja inace ne shvatam zašto smo mi Iranci i Bosanci toliko slabi u biznesu. Mi oboje imamo mnoge stvari što možemo kupiti jedan od drugoga. upravo sada pročitao ovu vijest na Iranskim web stranicama pa sam je provjeravao i na Hrvatskim stranicama. Boga mi kad mogu Hrvati proizvode cigare u Iranu zašto ne bi se Drina proizvodila u ovoj zemlji. Nisam ja neki profesionalac u pušenju ali toliko znam da je ukus Drine puno bolji nego ovih Hrvatski cigara ili makar meni se tako čine.
Sječam se kada jednom Iranska fudbalska reprezentacija igrala protiv BiH u jednoj prijatelskoj igri u Tehranu i pobjedala je 2-0, sutra dan na faksu niko nije ni pojma imao da su uopće igrali ove dvije reprezentacije. međutim poslje pobjede bh. sjedeca odbojka protiv Iranske selekcije morao sam svima na ovu recenicu "MI SMO VAS POBJEDILI" odgovoriti na šali "Sljedeci put ćemo se vas osvetiti"! Naravno znamo da nije sport više sredina za političke namjere, nego postao je most mira i prijateljstva među ljudima i državama iako mi svi želimo da naša zemlja uvijek bude na vrhu. Ko zna kako će ove dvije zemlje -Iran i BiH- drugi put riješiti meču?! 
Evo prođe več nekoliko dana od Ramezana a ja nisam imao vremena da pišem nešto o tome. zapravo sam poželio Bosanski Ramezan! kažem Bosanski Ramezan jer iako imamo mnoge slične običaje al opet meni je bilo nekako draže u BiH. Rameyan u BiH je bilo meni poseban. Jedan razlog je možda što smo skoro za svaki iftar imali goste ili smo bili kao gosti. to je ono što u Tehranu rijetko se dješava (zbog gužve i zbog toga što ljudi u Tehranu više postanu moderniji). Naravno somun mora biti simbol Ramezana. ponekad sam morao ostati u redu u pekari da bi kupio sumun za iftar, interesantno je bilo što čak i oni ljudi koji nisu postili, kupili su sumun. znao sam neke osobe što su klanjali u ovom mjesecu i to je bilo isto interesantno. imam dosta da pišem o tome al dosta je. Blago vama svima što imate priliku da prevedite ovaj mjesec u Bosni i Hercegovini. Nemojte nas zaboraviti u vrijeme Iftar da i nama učite dove.