Nekada u BiH

Bilo je lijepo nekada u BiH.


01.01.2013.

Nova godina u Iranu

Možda ćete se začuditi kada čujete da se nova godina proslavi i u Iranu, tačnije rečeno u Islamskoj republici Iran. Ali nema šta za začudenje kada saznamo da prema Ustavu ove zemlje pripadnici drugih Božanskih religija su slobodni u obavljenju svojih religijskih obaveza. Isto tako iako preko 98 posto stanovništvo Irana čini muslimani, ali iranski kriščani kao svugdje na svijetu slave novu godinu. Crkva "Sveti Serkis" ne nalazi u centru Teherana, gdje iranski odnosno teheranski kriščani obavljuju svoje vjreske obaveze kao i proslavu za novu godinu.

23.12.2012.

Šab-e-Jalda

Perzijanci ili Iranci imaju običaj da se slave posljednja jesenska noć jesena te početak zime. Ova noć se kod njih zove Šab-e-Jalda. Inače riječ „jalda“ preuzeta je iz korijena soreanskog aramejskog jezika i znači „rođenje“. Aramejski jezik je nekada davno važio za međunarodni jezik na Bliskom istoku. Nemali broj stručnjaka smatra da je ova riječ u perzijski jezik ušla u doba sasanidske vlasti i grafema pisanih s desna na lijevo. S obzirom da je riječ „jalda“ poprimila i značenje plodnosti, kao i zbog činjenice da nakon nje nastupa zimski period u kojem dani postaju sve duži, a noći sve kraće, Iranci su ovu noć stoljećima obilježavali na poseban način vjerujući da upravo ova noć rađa sunce. Zbog toga su, uostalom, deseti mjesec svoga solarnog kalendara nazvali „dej“ u značenju dana, jer su vjerovali da se dan rađa nakon ove najduže noći u godini. Na početku smo citirali jedan distihon poznatog iranskog pjesnika Sa'dija Širazija u kojem ističe uvjerenje da „istinska zora neće svanuti sve dok noć Jalda ne prođe“. Koga god zanima ima ovdje više informacija o tome: Šabe Jalda, Najduža noć u godini
Od običajih ove noći jeste da se rodbine se skupljaju uglavnom kod starih soba u porodici to jeste kod deda i nane. Ono što mora da ima na stolu za šab-e-jalda jeste ljubenica, nar (šipak), pistacija kolaći itd.  Za Vas sam snimio da pogledate šta smo mi pripremili za onu noć... :)
Možete pogledati i ovu prelijepu galeriju na fb:  IRAN kroz slike i fotografije

17.12.2012.

Prvi ovogodišnji snijeg u Teheranu

Jučer je počeo da pada prvi ovogodišnji snijeg u Teheranu. Iako u samom gradu Teherana ne pada puno snijega ali planine oko Teherana čak na ljetu imaju snijeg o kojem sam u prethodnim postovima objasnio. Ne bih više o tome govorio več pozivam vas da pogledajte ovaj snimak koji sam snimio od jučerašnjeg stanja Teherana...

29.11.2012.

Nogomet i Sofrehana (Kahvehana)

Več odavno nisam imao priliku da gledam nogometnu utakmicu na stadionu, zato čim nađemo vrijeme gledamo te utakmice u našim sofrehanama. Tradicionalna sofrehana ili khavehana je mjesto gdje možete sjesti, jesti, piti čaj i naravno pušiti nargilu. Jučer takođe našao sam vrijeme sa prijateljima da gledamo jednu iransku ligašku nogometnu utakmicu u sofrehani. Inače u iranskoj premjer ligi igraju 18 ekipova. među koji su Persepolis i Istiklal oba dva iz Teherana najpopularnje ekipe u zemlji. Ja se navijam za Persepolis koji je nekada vodili hrvatski trener Stanko Poklepović, Vinko Begović, turski Mustafa Denizli a trenutno purtugalski trener Manuel Jose. U ovoj ekipi su takođe igrali legendarni iranski nogometaši kao što su Ali Dai, Mehdi Mahdavi kia, i Ali Karimi koji je kandidat za najboljeg igrača u Aziji. Iako nažalost ove godine trenutno Istikla na vrhu ali sami možete presuditi kakva je ova ekipa za koju navijam gdje samo prisustvuju zvijezde :)

19.11.2012.

Skijanje!

Jedan od prvih pitanja koje postavljaju stranci kada se upoznaju sa irancima je to: "Ima li snijega kod vas?" Teško je vjerovati da u gradu u kojem u ljetu tempratura stiže do 50 stepeni, može u zimi snijeg da pada. Međutim iznenadićete ako saznate da ne samo u Teheranu pada snijeg, več planine oko Teherana su najbolja mjesta za ljubitelje zimskih sporta poput skijanja. Naravno ta mjesta ne može se porediti sa sarajevskom Igmanom gdje su nekada održane zimske igre, ali trebam istači da Iran posjeduje dobre skijaške staze u regionu s obzirom da u zemljama Bliskog istoka inače rijetko pada snijeg. Na žalost nisam bio u mogučnosti da sam uslikam ta mjesta ali pozivam Vas da pogledate kako izgledaju skijaške staze putem ovogodišnjih slika koje sam pronašao na internetu. :)

13.11.2012.

Uživo iz Teherana!

Ne bih rekao da Iranci puno znaju o Bosni i Hercegovini niti, naravno, Bosanci i Hercegovci o Iranu. Kao osoba koja upzonaje bosanski jezik nekako želim više upoznati ljude sa svojom zemljom. Utisak antiiranskih propaganda učinio tako da uglavom ljudi imaju potpuno drugo, čitajte loše, mišljenje o ovoj zemlji koja posjeduje jedanu od najbogatih kultura i civilizacija na svijetu. Upravo zbog toga namjeravam ukoliko mi posla budu dozvolili da vam objavim svoje vlastite foto i video galerije iz glavnog grada Irana, Teherana kako biste bolje upoznali ovu zemlju. Ovo mi je prvi video snimak od serije "Kako Teheran izgleda?1"
Također će ako Bog da snimiti i napraviti snimke o običajima i tradicijama iranskog naroda. Za sad bi vas zamolio da pogledajte sljedeći snimak.

Pogledajte: Jedan kišni dan u Teheranu

05.11.2012.

Jedan obični dan...

Danas je sasvim jedan obični dan, nastavio sam sa prijevodom ciklusa "Put prema svijesloti" koji inače emitujemo iz našeg radija i naravno objavljujemo na našem sajtu. Rijeć je o jednoj emisiji u kojoj pripremimo jednostavno tumačenje Časnog Kur'ana, uspjeli smo do sada pripremiti do početka sure Junuz i tako nastavimo da bismo ako Bog da što prije zavašili cijeli Kur'an. Inače raditi kao prevodilac ostvara priliku da čovjek uči ono što nije učio i ono što ne bi možda nikada ni učio.

Naš rad možete vidjeti ovdje!
 

28.10.2012.

Blog je aktiviran

Ima godinu dana kako nisam ništa napisao a još uvijek imam potrebu za pisanje. Ponekad neke stravi trebaš i drugima reći što je nemoguće preko zvaničnih ruta. Tako da planiram aBd, više angažovati u pisanju bloga, kako bi, jednostavno, pričao o temama koje me zanimaju ali koje ne mogu u skladu sa formalnim oblicima reći.

18.10.2010.

Goraždanka s novinarskim iskustvom u Teheranu

AVAZ - Novinski oglas 2008. godine je Goraždanku Veldinu Islam, tada dvadesettrogodišnju djevojku, odveo hiljadama kilometara daleko.

Diplomirana žurnalistkinja, koja je godinu pokušavala u BiH pronaći posao, prijavila se na oglas, dobila posao i u roku od 15 dana rodni grad zamijenila milionskim Teheranom.

Sedmero Bosanaca

- Bila je to velika promjena. Najprije sam sa kolegicom tri dana prespavala. Bila sam najmlađi član bosanske redakcije Iranske državne televizije - IRIB, koja takve programe radi na 27 različitih jezika i zapošljava oko 10.000 ljudi. Nas Bosanaca je bilo sedmero u jednoj smjeni - priča nam Veldina o svom angažmanu na IRIB-u.

Radila je poslove lektora, spikera i voditelja programa, ali u zemlji u kojoj niko ne mari za vremenske rokove i u kojoj će redovno kasniti na dogovorene sastanke, imala je dovoljno vremena da posjeti sve značajnije kulturne i historijske znamenitosti.

- Prva destinacija koju sam obišla bila je rezidencija kralja Šaha. Zaista je prelijepa. Sve blješti, sve je u staklu, a u njoj se i danas čuvaju stvari koje je koristio kralj, onako kako ih je on posljednji put ostavio. Bila sam i u gradu za kojeg kažu da je najljepši, gradu ljepote Isfahanu, bila sam na Perzijskom, Kaspijskom moru, obišla bušotine nafte ... - priča Veldina, pokazujući fotografije sa svojih turističkih obilazaka.

Već prvi dojmovi tokom boravka u ovoj zemlji pokazali su joj kako je u bh. medijima i javnosti uopće stvorena pogrešna slika o Iranu, kao državi u kojoj se ne poštuju prava žena.

- Sasvim je uobičajena stvar da u Teheranu muškarac čisti prozore, širi veš na terasi, čuva djecu, donese vam čaj kad dođete u goste. Za dvije godine na ulici nisam vidjela nijednu Iranku koja nije potpuno dotjerana, sređena, našminkana - ističe Veldina.

Ni standard stanovnika ne razlikuje se od onog u zemljama koje važe za razvijene. I u Iranu postoje ljudi koji prose, ali i oni koji ne znaju koliko imaju novca. Ali, kafu u Teheranu ne možete popiti bez sedam dolara u džepu. S druge strane, litar benzina u ovoj zemlji košta pet feninga, a svaki vlasnik automobila domaće proizvodnje dobije poklon bon za koji sipa 260 litara goriva u roku od dva mjeseca.

Aplicirala u OSBiH

- Bez obzira da li neko radi ili ne, kad doživi određen broj godina od države ima penziju. Radnicima je za stjecanje penzije potrebno 25 godina staža, a nakon toga ima pravo da ponovo radi, pa imate ljude koji primaju po dvije penzije - pojašnjava naša sagovornica.

Islam se poslije rada u Teheranu vratila u rodni grad, u kojem je 1992. godine, zajedno sa sestrom Elmom, ranjena gelerima granate kad je imala samo šest godina. Kaže, sve njeno je u Bosni i želi živjeti ovdje. Međutim, i pored završenog fakulteta, posao je nemoguće dobiti.

Čuvajući uspomene iz drevne Perzije, mlada Goraždanka nemirnog duha aplicirala je za službu u Oružanim snagama BiH. Ako bude primljena, možda nam donese priču iz još neke daleke zemlje.

12.10.2010.

Malo kiše

Po iranskom ili perzijskom kalendaru ima 20 dana kako je jesen počeo, međutim do jučer ni jedan znak od jesena nije bilo, sve dok prva jesenska kiša padala i promijenila je vrijeme u Teheranu, a to na pravi način. Tempratura se snamila, nebo je postalo više plavo nakon kiše, zrak svježnje itd.
Ne volim ljetnu vručinu, više mi se sviđa ovo vrijeme pa čak i zimsku hladnoću, razlog je možda u tome što sam doživio lijepo sarajevsko vrijeme, jer tamo  Posebno kada kiša pada i kada vrijeme postane malo oblačeno, želim mirno sjesti, popiti bosansku kahvu možda jednu cigaru zapaliti i misliti kako dva zemlja mogu biti toliko različitih!

21.08.2010.

Ramazan u Iranu

Prošlo je već deseti dan Ramazana, ostala je samo dva trećina ovog mubarek mjeseca. Bilo je Ramazan kada sam se vratio iz Bosne, kada se ostavio svoju ljubav i spakovao sam za Iran,  21. dana, 2003 godine. Dakle, ima 7 godina od zadnijeg puta kada sam u Ramazanu cuo ezan sa munare Begove džamije. Te dane ne mogu opisati, samo, kada god me pitaju, odgovorim: bili su mi najlijepši dani u mom životu. O vamo, u Tehranu, u glavnom gradu Islamske Republike Irana, situacija je malo drukcija. Ne znam, možda je bosanska ljepota, pogotovo u mjesecu Ramazan, mene tako slijepila da ne vidim iransku lijepotu, a možda i ovdje nema lijepote. Pokusavo sam samo da u svom malom drustvu, odnosno u svojoj porodici da se lijepota Ramazana opstaje. Znam da i ova lijepota postoji u jos nekim irasnkim porodicama, ali bogami ima i tamo gdje je nema. Šta ćeš, to je život, negdje ljudi se bore da ostanu mulsimani ćak samo po imenima, a negdje drugo pod istom nebo, neka država nosti naslov "Islamska" a Islam u njoj teško se naći.

Moram biti iskren; poželio sam bosanske ramazanske dane, poželio sam stati na red za kupovinu sumuna, poželio sam čekati vrijeme iftara kada su neke televizije pustili ilahije, poželio sam šetati u ferhadije nakon iftara i popiti kahvu u morić hanu, poželio sam ćak zapaliti Drinu nakon iftara uz jednu bosansku kahvu...

25.07.2010.

Nekada morat ćeš pisati...

U Tehranu je sati 7:02 ujutro a ja tako rano na posao. mrsko mi je da počnem sa radom a za danas ili bolje rečeno za sad nemam toliko obaveza da ne pišem blog. Pored toga, ponekad se treba slušati šefa; kad on mi naređuje da pišem blog, ne smijem onda izbjegavati. Ovo je baš interesantno, od mojih prijatelja do sada niko nije zano da ja pišem ovo, međutim odjenmon raje su počeli javiti: "Meisame, jesi li ovo ti? otkud ti na blogger itd..." Da budem iskren; meni je i drago i nije, jer ja sam namjeravao da u ovom svom blogu pišem svoje sječanje i spomenike koji sam imao u periodu svog boravka u BiH, koji ne znaći da su svima prijatno. S druge strane, jeste meni drago da ljudi oko mene bar ponekad čitaju ovo što ja pišem. Naravno dobije i kritike i komplimente koji mi ohrabri da nastavim sa pisanjem iako je možda čitateljima osadno.

P.S: Direktore, molim Vas, nemojte da ovo što ovdje pišem bude utjecalo na moju poziciju u radu!

08.06.2010.

IRIB

Ima već mjesec dana kako sam se ponovo vratio na IRIB odnosno na Iransko radio na bosanskom jeziku. Radim kao prevodilac, posao koji znam a ne znam. mislim dosta te rijeći te izrazove znam a pored njih ima još veči broj što ne znam. Tokom ovog jednog mjeseca sam naučio i doživio nove stvari, novu atmosferu i nove radove jer rad na radio je potpuno drukčije nego na televiziju. Uvijek sam mislio i još uvijek mislim da čovjeku bitno da ima posao iz kojeg bi mogao prevesti život a pored toga da voli taj posao odnosno da bude zadovoljan. Sada ta istina ovladava na moj život. Imam posao koji volim i iz kojeg mogu prevesti život. Jednostavno zadovoljan sam. Samo ne mogu sebi nacrtati budućnost, ne mogu odgovoriti na neke pitanje, Koliko ću ostati u ovom poslu, Koliko mogu napredovati, Gdje ću biti za 10 godina, Da li hoće inaće radio ili televizija na bosanskom jeziku ostati u Iranu ili će ih jednoga dana prekidati... i još slična pitanja...

Ko će znati, možda ću se jednoga dana vratiti u BiH sa titlovom direktora IRIB-a u Bosni i Hercegovini gdje sam preveo preko tri godine zlatne dobe svoga života.

P.S. Treba moja kolegica Veldina lektorisati ovaj tekst jer inaće ona ispravi moje tekstove u kojima ima stotine grešaka.

20.08.2009.

Posljednji Ispit

Upravo sam danas polagao zadnji ispit, ostalo mi je samo da branim diplomski i postaću pravi inžinijer. Zaista mi je ovaj fakultet puno trajao, dvije godine u BiH, i pet godina ovamo, vrijeme za koji su mnogi moji prijatelji postali magistar, čak neki od njih završili doktorat i trenutno predaju u našim fakultetima. Nažalost kada sam prebacio ovdje da nastavim, za koji sam bio primoran, nisu mi priznali predmete koje sam tamo polagao. To je sve značilo da sam sve ispočetka počeo.  Al'  meni, pogotovo nakon svih tih događaja koje sam imao, mora se smatrati kao veliki uspjeh. Još uvijek nisam odlučio da nastavim dalje, jer ovom diplomom zaista ne mogu baš najbolje raditi, nego treba mi više stepena. Ali takošer drago mi je da sam makar koračao još jedan korak u svome životu iako još uvijek postoji više koraka.

08.08.2009.

Među Bosancima

Učenici i profesori PBK-a su stigli u Tehran. Ima več nekoliko dana kako su oni došli u Iran međutim bili su u posjeti u drugim gradovima a tek su jučer stigli u Tehran. Imao sam priliku da budem sa njima za jedno 2 sata. Moram priznati da mi je bilo drago al isto tako opet nekako osjetio tu nostalgiju koja uvijek osječam čim se viđam sa Bosancima koji dolaze u Iran. Sve do danas u glavi mi su te sječanje koje sam imao, te dobre i one loše. kao ono u seriji LOST ako ste to vidjeli, neki flašbek. Stvarno ne može izbjegavati sječanje. to su uvijek sa čovjekom. Moažda je samo važno da ne živimo među njima al živjeti sa njima ne može se poništiti. Dakle oni će biti još nekoliko dana ovdje pa će se vratiti u Bosnu. Meni su obečali da mi daju svoj putopis, tako se nadam da ću ga moći ovdje stavljati da bi i vi vidili kako je Iran s pogleda Bosanaca.
22.07.2009.

Opet mene na net-u

Nisam bio siguran da cu uopce ikada opet pisati, al izgleda da nemogu to pustiti. Vjerovatno ste culi za sve te dogadjaje u Iranu koji jos traje. Sta ce biti, Bog najbolje zna. Nije sada vrijeme mozda da predjem na to, medjutim moze i to biti predmet jednog posta. Imam nekoliko stvari u glavi da pisem o tome koji cu vremenom pisati.Ovaj post je vise da se javim da sam ziv i da planiram nastaviti pisanjem.

17.04.2009.

Filmovi

Prije par dana našao sam priliku da malo gledam Bosanske filmove. Jedan moj prijatelj -Bosanac- ko živi u Iranu je meni donio međutim sve do sada nisam uspio ih gledati. Nafaka, Dobro uštimani mrtavci, Go west i Teško je biti fin su bili filmovi koje sam gledao. možda nisu baš najnovi filmovi al eto. bilo je dobra prilika da se malo podsječam neke izrazove i upoće onaj ambijent u kome sam živio skoro 4 godine. Ne želim sad u ovom postu pisati u tome da li su ti filmovi su dobri ili loši samo malo se vratiti u BiH iako je to virtulana.

02.04.2009.

13...

Sutra je po našem kalendaru 13 dan nove godine. Prema tradiciji ljudi izađu iz kuće da ne bi nesreće ih uhvatilo. Ovo iako nije tačno i nije logično ali kroz vrijeme postao kao običaj u Iranu. Izađu ljudi gdje god mogu. Ovaj dan u našem kalendaru je obiljezen kao dan prirode i ne radi se u tome. Za vrijeme kada sam bio u BiH izašli smo i mi sa svojim Iranskim prijateljima i to najviše u Sedrenik plus roštilja koji je najbitni dio ovog izleta...

21.03.2009.

Perzijska Nova Godina

U iranu se nova godina oblježi početkom prolječa. Ovaj kalendar koji mi koristimo (koji se razlikuje od Hidžretskog kalendara) ima svoje korake u staroj Perziji. Ne bi ja puno pisao o tome jer sve potrebne podatke se može naći u ovoj strani korističi sljedećeg linka:
Nowruz u Wikipedia
Lijepo je kada se čovjek sa prirodom ponovno rodi. prema novom početku. prema razvitku. prema onome ko je stvorio ovo sve. Prolječe, Ljeto, Jesen, Zima, i opet Prolječe da bi nam se sjetio da je močan da nam opet ožive nakon smrti.

Želim ja čestitati i vama našu novu godinu odnosno Nowruz.

13.03.2009.

Facebook

Nema dugo vremena kako sam i ja -kao i mnoge raje- postao član facebooka. otkada su u Iranu izblokirati Orkut pa sve do sada nisam bio u takvim društvama. Pronaći stare raje je uvijek interesantno. Iako nemam puno vremena da provedem na netu ali čak za ovaj kratko vrijeme sam uspio pronaći 57 prijatela od kojih su i veliki broj moji prijatelja iz Bosne i Hercegovine. Meni što nisam više među njima (i vjerovatno neću ni biti kao i stare dane) velika je i dobra prilika da ne gubim vezu sa njima, jer kako mi Perzijanci kažemo: Zaboravit će se ako se ne vidja!


Stariji postovi