Goraždanka s novinarskim iskustvom u Teheranu
AVAZ - Novinski oglas 2008. godine je Goraždanku Veldinu Islam, tada dvadesettrogodišnju djevojku, odveo hiljadama kilometara daleko.
Diplomirana žurnalistkinja, koja je godinu pokušavala u BiH pronaći posao, prijavila se na oglas, dobila posao i u roku od 15 dana rodni grad zamijenila milionskim Teheranom.
Sedmero Bosanaca
- Bila je to velika promjena. Najprije sam sa kolegicom tri dana prespavala. Bila sam najmlađi član bosanske redakcije Iranske državne televizije - IRIB, koja takve programe radi na 27 različitih jezika i zapošljava oko 10.000 ljudi. Nas Bosanaca je bilo sedmero u jednoj smjeni - priča nam Veldina o svom angažmanu na IRIB-u.
Radila je poslove lektora, spikera i voditelja programa, ali u zemlji u kojoj niko ne mari za vremenske rokove i u kojoj će redovno kasniti na dogovorene sastanke, imala je dovoljno vremena da posjeti sve značajnije kulturne i historijske znamenitosti.
- Prva destinacija koju sam obišla bila je rezidencija kralja Šaha. Zaista je prelijepa. Sve blješti, sve je u staklu, a u njoj se i danas čuvaju stvari koje je koristio kralj, onako kako ih je on posljednji put ostavio. Bila sam i u gradu za kojeg kažu da je najljepši, gradu ljepote Isfahanu, bila sam na Perzijskom, Kaspijskom moru, obišla bušotine nafte ... - priča Veldina, pokazujući fotografije sa svojih turističkih obilazaka.
Već prvi dojmovi tokom boravka u ovoj zemlji pokazali su joj kako je u bh. medijima i javnosti uopće stvorena pogrešna slika o Iranu, kao državi u kojoj se ne poštuju prava žena.
- Sasvim je uobičajena stvar da u Teheranu muškarac čisti prozore, širi veš na terasi, čuva djecu, donese vam čaj kad dođete u goste. Za dvije godine na ulici nisam vidjela nijednu Iranku koja nije potpuno dotjerana, sređena, našminkana - ističe Veldina.
Ni standard stanovnika ne razlikuje se od onog u zemljama koje važe za razvijene. I u Iranu postoje ljudi koji prose, ali i oni koji ne znaju koliko imaju novca. Ali, kafu u Teheranu ne možete popiti bez sedam dolara u džepu. S druge strane, litar benzina u ovoj zemlji košta pet feninga, a svaki vlasnik automobila domaće proizvodnje dobije poklon bon za koji sipa 260 litara goriva u roku od dva mjeseca.
Aplicirala u OSBiH
- Bez obzira da li neko radi ili ne, kad doživi određen broj godina od države ima penziju. Radnicima je za stjecanje penzije potrebno 25 godina staža, a nakon toga ima pravo da ponovo radi, pa imate ljude koji primaju po dvije penzije - pojašnjava naša sagovornica.
Islam se poslije rada u Teheranu vratila u rodni grad, u kojem je 1992. godine, zajedno sa sestrom Elmom, ranjena gelerima granate kad je imala samo šest godina. Kaže, sve njeno je u Bosni i želi živjeti ovdje. Međutim, i pored završenog fakulteta, posao je nemoguće dobiti.
Čuvajući uspomene iz drevne Perzije, mlada Goraždanka nemirnog duha aplicirala je za službu u Oružanim snagama BiH. Ako bude primljena, možda nam donese priču iz još neke daleke zemlje.
Po iranskom ili perzijskom kalendaru ima 20 dana kako je jesen počeo, međutim do jučer ni jedan znak od jesena nije bilo, sve dok prva jesenska kiša padala i promijenila je vrijeme u Teheranu, a to na pravi način. Tempratura se snamila, nebo je postalo više plavo nakon kiše, zrak svježnje itd.
Prije par dana našao sam priliku da malo gledam Bosanske filmove. Jedan moj prijatelj -Bosanac- ko živi u Iranu je meni donio međutim sve do sada nisam uspio ih gledati. Nafaka, Dobro uštimani mrtavci, Go west i Teško je biti fin su bili filmovi koje sam gledao. možda nisu baš najnovi filmovi al eto. bilo je dobra prilika da se malo podsječam neke izrazove i upoće onaj ambijent u kome sam živio skoro 4 godine. Ne želim sad u ovom postu pisati u tome da li su ti filmovi su dobri ili loši samo malo se vratiti u BiH iako je to virtulana. 
Sutra je po našem kalendaru 13 dan nove godine. Prema tradiciji ljudi izađu iz kuće da ne bi nesreće ih uhvatilo. Ovo iako nije tačno i nije logično ali kroz vrijeme postao kao običaj u Iranu. Izađu ljudi gdje god mogu. Ovaj dan u našem kalendaru je obiljezen kao dan prirode i ne radi se u tome. Za vrijeme kada sam bio u BiH izašli smo i mi sa svojim Iranskim prijateljima i to najviše u Sedrenik plus roštilja koji je najbitni dio ovog izleta... 
U iranu se nova godina oblježi početkom prolječa. Ovaj kalendar koji mi koristimo (koji se razlikuje od Hidžretskog kalendara) ima svoje korake u staroj Perziji. Ne bi ja puno pisao o tome jer sve potrebne podatke se može naći u ovoj strani korističi sljedećeg linka:
Nema dugo vremena kako sam i ja -kao i mnoge raje- postao član facebooka. otkada su u Iranu izblokirati Orkut pa sve do sada nisam bio u takvim društvama. Pronaći stare raje je uvijek interesantno. Iako nemam puno vremena da provedem na netu ali čak za ovaj kratko vrijeme sam uspio pronaći 57 prijatela od kojih su i veliki broj moji prijatelja iz Bosne i Hercegovine. Meni što nisam više među njima (i vjerovatno neću ni biti kao i stare dane) velika je i dobra prilika da ne gubim vezu sa njima, jer kako mi Perzijanci kažemo: Zaboravit će se ako se ne vidja! 
Deseti dan mjeseca Muharema se -kao što znate- zove Ašura. ovaj dan se oblježava u Iranu i nekim drugim Islamskim zemljama kao dan ubijanje Hazreti Imam Husejn unuk Poslanika i treči Imam po šijatskom mezhebu u regionu Kerbela koji se nalazi u Iraku. Imam Husejna su ubili pripadnici Jazidovog armije. Ja lično vjerujem da takvom činjenicom Imam Husejn je nam pokazao da nikada ne smijemo predati nepravdu čak ako mu cijena bude dati svoj život. 
Ne mogu shvatiti zašto su jesenska veča toliko tužni, pogotovo kada je petak. (kako znate u Iranu je petak ne radni dan.) možda zato što ljudi ne izađu puno, možda zato što su večina prodavnice zatvorene, ili možda zvuk vrana se čuje svugdje. kako je to smiješno, petak i subota su bili moji favoriti, a sada su postali najdosadnji dani tokom sedmice. imam puno dobre sjecanje od petak dok sam bio u Sarajevu pogotovo poslje Džume namaza u Ferhadije i u kafičima oko Begove Džamije; Kolobara Han i Murića han. 
Danas sam imao interviju sa jednom igračem koji je došao prije mjesec dana iz Hrvatske u Iranu. Pričali smo o svemu pomalo a kada sam njega pitao kako osječaš u Iranu kaže da ima dosta razlika između dvije zemlje iako nije imao puno vremena da izađe. Prvo što su iranci muslimani a oni Hrvati, katolici. A ja odmah pitao da li je do sada imao neki problem što živi među muslimana. Odgovor je bio naravno Ne. sve kontam zašto sam uopće stavljao takvo pitanje. Zašto i ja kao muslima zamislio da će možda on imati problem dok znam i siguran sam da mi muslimani više poštujemo druge vijere pa također poštujemo ljudi kao ljudi nego oni s drugih vjera. Ovo što neki ljudi nažalost nose title Musliman -Oni plaćeni muslimani kako moj veliki prijatelj Alija efendija kaže- naravno ne znaći da mi muslimani mrzimo ljudi. Vjerujem da samo sa svojim djelovima prema njih možemo im pokazati da smo najbolji.