Nekada u BiH

Bilo je lijepo nekada u BiH.


21.08.2010.

Ramazan u Iranu

Prošlo je već deseti dan Ramazana, ostala je samo dva trećina ovog mubarek mjeseca. Bilo je Ramazan kada sam se vratio iz Bosne, kada se ostavio svoju ljubav i spakovao sam za Iran,  21. dana, 2003 godine. Dakle, ima 7 godina od zadnijeg puta kada sam u Ramazanu cuo ezan sa munare Begove džamije. Te dane ne mogu opisati, samo, kada god me pitaju, odgovorim: bili su mi najlijepši dani u mom životu. O vamo, u Tehranu, u glavnom gradu Islamske Republike Irana, situacija je malo drukcija. Ne znam, možda je bosanska ljepota, pogotovo u mjesecu Ramazan, mene tako slijepila da ne vidim iransku lijepotu, a možda i ovdje nema lijepote. Pokusavo sam samo da u svom malom drustvu, odnosno u svojoj porodici da se lijepota Ramazana opstaje. Znam da i ova lijepota postoji u jos nekim irasnkim porodicama, ali bogami ima i tamo gdje je nema. Šta ćeš, to je život, negdje ljudi se bore da ostanu mulsimani ćak samo po imenima, a negdje drugo pod istom nebo, neka država nosti naslov "Islamska" a Islam u njoj teško se naći.

Moram biti iskren; poželio sam bosanske ramazanske dane, poželio sam stati na red za kupovinu sumuna, poželio sam čekati vrijeme iftara kada su neke televizije pustili ilahije, poželio sam šetati u ferhadije nakon iftara i popiti kahvu u morić hanu, poželio sam ćak zapaliti Drinu nakon iftara uz jednu bosansku kahvu...