Nekada u BiH

Bilo je lijepo nekada u BiH.


09.03.2009.

Jedan Grad, Jedan Pogled - Sarajevo

Prošla sedmica se u Tehranu je održavao traća godina međunarodnog urbanskog film festivala. Ovaj festival u svome ovogodišnijem sadržaju imao je dio pod nazivom "Jedan grad, Jedan pogled ' Sarajevo". u ovaj dio festivalo imali smo priliku da mali više predstavljamo Sarajevo kao glavni grad Bosne i Hercegovine. uzeli smo nekoliko filmove i Bosanske i Iranske koji su bili veyano sa Bosnom ili Sarajevo među kojima je bio i Snijeg Aide Begića. Drugi igrani film je bio Kod Amidže Idrisa. Nisam ni sam mogao razmišljati da ćemo imati toliko gledaoca. Međutim veliki broj gledaoca je nam pokazao da je još uvijek Bosna i Hercegovima može našem narodu biti interesantna. Iskreno naši ljudi ne znaju puno o sadašnijem staniju Bosne i Hercegovine. Nisu je zaboravili al je podsječaju samo po ratu. Ovom festivalom i ovakvim kulturnim događajima možemo jedan drugoga upoznati ali u pravu!

 

Urban Film Festival official website

16.01.2009.

Bosanski Jezik

Ima vec 2 mjeseca kako sam poceo saradjivati sa jednim od Iranskih nogomentih klupa koji ima stranog trenera iz Hrvatske. Stanko poklepovic za one koji prate nogomet nije ne poznato ime. Izbornik Hrvatske reprezentacije pa i izbornik Iranske reprezentacije prije jednom desetak godina. Dakle on je opet dosao o vamo al' ovaj put ne vise kao glavni trener nego kako on sam kaze kao "Mentor".
Uvijek sam mislio da ja znam odnosno govorim Srpsko-Hrvatski jezik iako sam znao da postoji razlika medju ovim jezicima. Ali ono sto mi je sada jasno tj. da ja govorim samo Bosanski jezik (iako to ne govorim tacno i ispravno) a mozda poznajem Srpski pa i onda Hrvatski. nije razlika u tome sto ovi Hrtavi umjesto januar kazu sijecanj ili takve stvari ili oni srbi odbijaju slovo J pa umjesto gdje kazu gde ili slicno, nego duh ovih jezika su razliciti. Tako poslije ovoga svega ako bude iko me pitao koji jos strani jezik znas samo cu reci BOSANSKI!

PS. Stanko Poklepovic u wikipedija
 

07.01.2009.

Ašura

Deseti dan mjeseca Muharema se -kao što znate- zove Ašura. ovaj dan se oblježava u Iranu i nekim drugim Islamskim zemljama kao dan ubijanje Hazreti Imam Husejn unuk Poslanika i treči Imam po šijatskom mezhebu u regionu Kerbela koji se nalazi u Iraku. Imam Husejna su ubili pripadnici Jazidovog armije. Ja lično vjerujem da takvom činjenicom Imam Husejn je nam pokazao da nikada ne smijemo predati nepravdu čak ako mu cijena bude dati svoj život.
Gandi lider Indije kaže: "nisam ja ništa novo indiji donio nego samo sam im poklonio ono što sam naučio od heroja Kerbele tj. Imam Husejn.  da bi bili uspješni za spas naše indije moramo koračati onim putem koji je Imam Husejn išao."
 
PS. ogledajte i ove linkove:

+ Istorija se ponavlja! Kerbela, Bosna, Cecenija, Irak, Gaza
+ Treći ehlibejtski Imam

24.11.2008.

...

Hladnoća se nastavlja da ostane u Teheranu. Kažu oni iz vijesti da će biti snjeg al' za sad nema ništa.
Prođe skoro 20 dana od kada smo ja i moja supruga došli u naš stan. sve je ok. Nisam još našao dovoljno vrijeme da joj pokažem Bosnu (mislim preko slika). Samo sam jednom skuhao kafu Bosansku pa makar da bude nešto iz Bosne. Valjda moram i pite kuhati jer nema koga u Iranu da nam pravi. Planiramo da aBd dođemo u Bosnu. Želim joj pokazati gdje sam 4 godine živio. Zbog te frke za svadbu nisam dugo pratio vijesti iz Bosne kao i blogove. Samo se nadam da nisam puno iza schedule.

PS: Trebam napraviti web stranicu za Društvo Iransko-BosanskoHercegovačkog Prijatelčjstva. wesajt je za sad u testnoj fazi pa će se za mjesec dana službeno raditi. evo vam i adresa: http://www.irbih.com
 

12.11.2008.

Nakon duga vakta...

Dugo nisam bio tu. razlogi su:
S
vadba, Preselenje u novi stan, Kupiti stvari za novi zivot, Posao, Fax ....
imam za sve dosta da napisem. navratit cu uskoro. :)

16.10.2008.

BH Muslimani

Bosnu sam naravno kao i mnogi ljudi prvi put poznavao početkom rata. Znao sam da Muslimani žive tamo al kakvi, pojma nisam imao. Samo meni je čudno i  zanimlijvo bilo kako u evropi žive neki muslimani i neke žene koje nose hidžab. Znao sam da su ovi muslimani platili visoku cijenu da ostanu i dalje muslimani. Sve je to ostalo tako dok je sudbina mene nosio u Bosnu. Priznajem da sam u početku mislio da ću imati probleme sa Bh muslimanima samo zatošto imam drugi mezheb. Međutim vrijeme je pokazao da nije uopće tako. Upravo jednom sam pitao jednoga Hodže Bosanskog u čemu je razlika među islamskim mezhebima. Odgovor mi je bio neočekivano. Po njegovom mišljenju ne postoji razlika među muslimanima, mi svi vjerujemo u jednoga Boga, tj Allah, vjerujemo da je Hazrati Muhammed (selam i selevat na njega i njegovom porodicu) njegov poslanik, vjerujemo da je Kuran Božije riječi poslat za nas preko poslanika, imamo jednu Kiblu (Klanjamo se prema Mekki) itd. Kaže efendija da milijard i po Muslimani misle tako ali postoji i grupa koja baš ne misli tako. Nema njih možda preko 10 milioni ali imaju pare ili bolje rečeno neke države im finaciraju da bi Muslimani raspadaju. Te plaćeni muslimani –tako on ih nazove- i danas žive u BiH i pomoču pare koje dolaze iz nekih poznatih zemalja pokušavajući da promijene onaj Islam s kojim su Bh Muslimani živjeli godinama.

Ja lično vjerujem da oni ne bi nikada uspjeli, koliko je to tačno, vidjet će se kroz vrijeme.

10.10.2008.

Jesen

Ne mogu shvatiti zašto su jesenska veča toliko tužni, pogotovo kada je petak. (kako znate u Iranu je petak ne radni dan.) možda zato što ljudi ne izađu puno, možda zato što su večina prodavnice zatvorene, ili možda zvuk vrana se čuje svugdje. kako je to smiješno, petak i subota su bili moji favoriti, a sada su postali najdosadnji dani tokom sedmice. imam puno dobre sjecanje od petak dok sam bio u Sarajevu pogotovo poslje Džume namaza u Ferhadije i u kafičima oko Begove Džamije; Kolobara Han i Murića han.

06.10.2008.

Religija

Danas sam imao interviju sa jednom igračem koji je došao prije mjesec dana iz Hrvatske u Iranu. Pričali smo o svemu pomalo a kada sam njega pitao kako osječaš u Iranu kaže da ima dosta razlika između dvije zemlje iako nije imao puno vremena da izađe. Prvo što su iranci muslimani a oni Hrvati, katolici. A ja odmah pitao da li je do sada imao neki problem što živi među muslimana. Odgovor je bio naravno Ne. sve kontam zašto sam uopće stavljao takvo pitanje. Zašto i ja kao muslima zamislio da će možda on imati problem dok znam i siguran sam da mi muslimani više poštujemo druge vijere pa također poštujemo ljudi kao ljudi nego oni s drugih vjera. Ovo što neki ljudi nažalost nose title Musliman -Oni plaćeni muslimani kako moj veliki prijatelj Alija efendija kaže- naravno ne znaći da mi muslimani mrzimo ljudi. Vjerujem da samo sa svojim djelovima prema njih možemo im pokazati da smo najbolji.

P.S. Slika je od crkve sveta merjema (Maryam Moghadas) u Tehranu. Pogledajte ovaj link i vidjet ćete koliko tih Crkava ima samo u Tehranu. (nisam našao taj spisak na engleskom ali valjda ih možete probrojiti i skontati). Nemam Ja ništa protiv toga, ali nek i nama daju da imamo našu džamiju u katoličkim zemljama.

29.09.2008.

Miris Bajrama

Evo završio je i ovogodišnji Ramezan. Samo Allah zna ko će ostati živ da doživi i sljedeći Ramezan. Kao mnogi od nas koji su bili među nama i njehova sudbina je bila takva da ne budu među nama za ovu godinu. Miris Bajrama se osječa ovdje u glavnom gradu Irana, Tehranu. Siguran sam da je ista situacija i u Bosni i Hercegovini jer živio sam tako skoro 4 godine i znam kako lijepo se sve postanu. Teško je da kažem gdje je lijepše, niti nije svejedno. Svako mjesto ima svoju lijepotu. Samo za ovaj veliki grad je malo teško da posjetiš sve rodbine za samo 2-3 dana. Ja također imam sada nove rodbine (Od moje žene) da posjetim. Iako sam se upoznao sa njima al opet otić kod njih u njihovim kućama je nešto drugo. Želio bih da čestitam Bajram svim čitateljima ovog Bloga, pa i muslimanima pogotovo bh. muslimanima u cijelom svijetu.

 

P.S. Treba da se toranj Milad otvara za Barjam. Ovaj toanj je četvrti najvisoćiji toranj u svijetu. Evo vam slike!

 


27.09.2008.

Biznes

Ja inace ne shvatam zašto smo mi Iranci i Bosanci toliko slabi u biznesu. Mi oboje imamo mnoge stvari što možemo kupiti jedan od drugoga. upravo sada pročitao ovu vijest na Iranskim web stranicama pa sam je provjeravao i na Hrvatskim stranicama. Boga mi kad mogu Hrvati proizvode cigare u Iranu zašto ne bi se Drina proizvodila u ovoj zemlji. Nisam ja neki profesionalac u pušenju ali toliko znam da je ukus Drine puno bolji nego ovih Hrvatski cigara ili makar meni se tako čine.

P.S: Širenje i u Iran

24.09.2008.

Školska Godina

U iranu je od jučer počela nova školska godina. inaće naši mjeseci se razlikuju od onih vaših mjeseca. također razlikuje se od lunarskog kalendara koji moram to sve objasniti u jednom drugom postu. U iranu škole i univerziteti se otvaraju u istom danu. Ja u ovoj godini trebam završiti fakultet -nadam se da će biti-. Zaista je je teško bilo nakon dugog odmora sjesti iznad stolice i slušati dosadne predavanje. :)

18.09.2008.

Naši zlatni odbojkaši

Sječam se kada jednom Iranska fudbalska reprezentacija igrala protiv BiH u jednoj prijatelskoj igri u Tehranu i pobjedala je 2-0, sutra dan na faksu niko nije ni pojma imao da su uopće igrali ove dvije reprezentacije. međutim poslje pobjede bh. sjedeca odbojka protiv Iranske selekcije morao sam svima na ovu recenicu "MI SMO VAS POBJEDILI" odgovoriti na šali "Sljedeci put ćemo se vas osvetiti"! Naravno znamo da nije sport više sredina za političke namjere, nego postao je most mira i prijateljstva među ljudima i državama iako mi svi želimo da naša zemlja uvijek bude na vrhu. Ko zna kako će ove dvije zemlje -Iran i BiH- drugi put riješiti meču?!

10.09.2008.

Bosanski Ramezan

Evo prođe več nekoliko dana od Ramezana a ja nisam imao vremena da pišem nešto o tome. zapravo sam poželio Bosanski Ramezan! kažem Bosanski Ramezan jer iako imamo mnoge slične običaje al opet meni je bilo nekako draže u BiH. Rameyan u BiH je bilo meni poseban. Jedan razlog je možda što smo skoro za svaki iftar imali goste ili smo bili kao gosti. to je ono što u Tehranu rijetko se dješava (zbog gužve i zbog toga što ljudi u Tehranu više postanu moderniji). Naravno somun mora biti simbol Ramezana. ponekad sam morao ostati u redu u pekari da bi kupio sumun za iftar, interesantno je bilo što čak i oni ljudi koji nisu postili, kupili su sumun. znao sam neke osobe što su klanjali u ovom mjesecu i to je bilo isto interesantno. imam dosta da pišem o tome al dosta je. Blago vama svima što imate priliku da prevedite ovaj mjesec u Bosni i Hercegovini. Nemojte nas zaboraviti u vrijeme Iftar da i nama učite dove.

P.S: Molio bih svih čitalaca ovog bloga da ako imaju bilo kakvo pitanje da me pitaju slobodno. Nemojte na osnovu ono što ste čuli -koji možda ne bude tačano- o nama Irancima osuditi. Naprijed HVALA!
meisamm@yahoo.com.

30.08.2008.

Nogomet...

Ja zbog posla imam ovu priliku da se upoznajem sa sportašima koji trenutno borave u Iranu. Veliki broj sportaša od bivše jugoslavije su nakon rata -čak i od prije rata - došli u zemljama bliskog istoka da prevede svoj karier i na ovom dijelu svijeta. Televizija Sahar u kojoj ja trenuto radim proizvodi emisiju o sportašima koji su iz tog regiona poput Bosna, Srbija i Hrvatska. Ivan Petrović je jedan od njih što živi u Iranu i igra za najpopularni klub Perspolis. on je prošle godine bio u svetim gradu Mešhedu a ova godina je došao u Tehran. Ja nikad ne uđem u temi da pitam o vjeri ali sam ga pitao da li je on ikada bio u toj velikoj džamiji u kojoj se nalazi maozelija Imam Riza - osmi Imam po šiatskom mezhebu - a odgovor je bio, DA. Lijepo je kada mi svi poštujemo druge vjere bez obzira da su nasljednici te vjere ponekad čine ono što sigurno nije dio te vjere. Ja vjerujem da mi muslimani najviše poštujemo druge vjere iako nekoliko od nas čine ono što nije ni Allah ni njegov poslanik rekao.

26.08.2008.

Vjenčanje

Ja sam toliko ludo volio Bosnu da moji prijatelji su uvijek mislili da bih ja se tamo oženio. čak ni sam nisam mislio da ću se oženiti Irankom. imamo sam neke prilike a u jednom od tih slucajeva bio sam vrlo blizu da završim posao i da za uvijek ostanem u BiH, međutim odalke da niko ne može sudbinu promijeniti nisam ni ja mogao da to uradim. Sudbina je meni je bila takva da poslje tih svih frka koje sam preživio u Sarajevu oženim se u svojoj domovini. Zaista mi je drago što sam konačno našao -kako neki kažu- svoju polovinu. upravo osječam sretan i mislim da čemo ja i moja žena ostati i dalje tako sretni.
Ovako je kod nas da djevojka i momak prije nego da počnu zajednički život, prevedu neko vrijeme zajedno. tako je i u Bosni. za ovo vrijeme kupuje se prsten i bračni par se spremaju za zajednički život. kod nas svi brakova se vrši prema šeriatu znaći hodža i opčina u kojem se registruje brak se nalaze u jednom mjesto tako sve te poslove zajedno završi. postoji mogućnost da hodža dođe i na svadbe da na ličnom mjestu registruje brak. imam dosta o tome da pišem ali mislim da je dosta...

28.07.2008.

Mali Svijet

Prije nekoliko dana sam dobi komentar na jednom od mojih postova. naravno nisam znao ko je autor tog komentara. samo se spomenuje da je njen mu

ž iranac. da ne predužim priču, samo sam preko privatnih poruka saznao da je ta osoba supruga mog prijatelja koga nisam dugo vidio. zaista je naš svijet mail. ko može znati . sigurno je i vama desilo nešto slično. Ne mogu zaboraviti kada sam bivšiju djevojku vidio sred ćaršijom sa njenom djetom nako 5 godina. tako dješava da se vidimo sa osobama koje ne očekujemo vidjeti ili nađemo naše stare prijatelje tamo gdje ne zamislimo.
21.07.2008.

Skenderija

Ja ponekad ovdje idem sa prijateljima da igramo fudbal. Nije da imamo neki određeni termin nego kada god uspijemo  se skupiti. Baš kao i večeras odnosno poslje obaviti ovaj post planiram otići. U BiH je bilo malo bolje. svaka srijeda smo imali termin u sali Skenderiji gdje su svi iranci koji su živjeli u BiH skupili za fudbal. čak su došli jednom naše raje s faxa i igrali smo protiv nijh. nekako BiH-Iran al' prijatelsvo.
Pored toga svega ne mogu zaboraviti sladoledi koje smo jeli poslije fudbala.

12.07.2008.

Zauzet!

Ja sam sve mislio da ću više pisati blog kada budu mi ispiti završeni, ali sve postalo obrnuto. Razlog toga je što više radim i tako nikako ne stignem da ovo učinim.
Meni je bilo interesantno kada sam vidio da ljudi u BiH uvjek rade toliko koliko im treba ili bolje rečeno stavljaju vremena i za druge stvari u životu. a to je po mom mišljenju odlično.
Ovdje ljudi previše rade, toliko da nemaju vremena za bilo šta drugo. Ne mogu da kažem da je to sve vezano sa našem kulturom. Finansijka situacija je i tako uzrok.
U svakom slučaju ja sada živim u svojoj zemlji, ja sam prirodno dio ove zajednice.
26.06.2008.

Dan Majke i Žene.

Konačno sam završivo sa ispitima iako znam da neću položiti neki od njih. položit ću drugi put. imam još vremena.
Jučer je bilo dan majke i žene u Iranu. Inaće je u mojoj zemliji datum rođenja Hazreti Fatima (Kčrka božijeg poslanika) obilježen kao dan majke i žene. Ali pošto je to na lunarnom hidžretskom kalendaru ovaj dan može biti u različitim mjesecima. (Mi u Iranu NE koristimo taj kalendar). Došli smo ja i moja zaručnica kod moje majke pa smo išli kod njene itd. Naravno smo im kupili pokloni. nekako meni lijepše izgleda ovaj dan nego 8. mart. ne znam možda zato što je vezano sa našom vjerom ili možda samo zbog navike. Pored ovoga svega ja vjerujem da je svaki dan, dan majke ali da svaki dan bude i dan žene, nisam siguran. (šala mala).

19.06.2008.

Golubovi sa Baščaršije

„Golubovi sa Baščaršije će mi ispričati ono što radiš“. Ova je bila neka stalna rečenica između mene i moje tadašnje djevojke. Volio sam ponekad otić kod njih a da im kupim kukuruz od onih starih ljudi koji su prodavali to. Ovu saliku sam zadnji put slikao kada sam bio u Sarajevu nakon 3 godine od kada sam pustio BiH. Tada su mi golubovi rekli da je moja nekadašnija djevojka se udala a ima lijepu kčrkicu. Ja sam sada malo daleko od njih tako oni ne mogu da mi prenose vijesti i događaji koji se dješavaju u Sarajevu. Znaći moram da ih pratim kroz medija koje nekad nisu pouzdane.


Noviji postovi | Stariji postovi